Svi kojima je crno-bela boja pri srcu danas obeležavaju dan kada je Aleksandar Đorđević uveo Partizan u istoriju.
Na današnji dan pre tačno 28 godina Partizan je Đođevićevom trojkom savladao Huventud i došao do najvrednijeg trofeja u klupskoj istoriji.
Crno-beli su grupu prošli kao četvrti, sa dve pobede više od Leverkuzena, a osim izborenog četvrtfinala ostaće upamćeno da je to bio početak velike ljubavi, ljubavi koja i danas traje, između Partizana i građana Fuenlabrade, koji su zbog sankcija bili domaćini Partizanu i velikom podrškom na svakoj utakmici nosili srpski klub do nokaut faze.
Usledili su legedarni dueli sa Knorom u četvrtfinalu, u polufinalu je pao još jedan italijanski velikan, milanski Filips, a u velikom finalu Huventud legendarnom trojkom Đorđevića. Osim Đorđevića koji je postigao 23 poena blistao je i Danilović sa 25, a velikog finala prisetio se tada pomoćni trener Velimir Gašić.
– Partizan je tad imao najmlađi sastav u Evroligi. Bosna, Cibona i Jugoplastika su osvajale Evroligu, ali ne uz okolnosti koje su nas pratile. Tada je bila veća država, veća mogućnost za selekciju, radilo se na pravi način. Do rezultata se nije dolazilo preko noći i niko nije očekivao slavu bez litara prolivenog znoja. Dalje, budžeti, i tad su mnogi imali bolje finansije, ali ne igraju budžeti već košarkaši. Objektivno, naš rezultat će teško ponoviti neki srpski klub. Teško i Partizan, mada bih bio najsrećniji na svetu. A da može pokazali su crno-beli u Parizu kad je za malo izostalo finale, izjavio je Gašić za Mozzartsport.
Crno-beli su osim Đorđevića i Danilovića imali i Slavišu Koprivicu u idealnom timu F4, ali ne treba zaboraviti Zorana Stevanovića, Ivu Nakića, Vladu Dagutinovića, Nikolu Lončara, Željka Rebraču, Mlađana Šilobada i Dragišu Šarića. Svi oni su utkali sebe u ovaj trofej, kao i legedarni Željko Obradović koji je kao 31-ogodišnjak iz patika uskočio u trenerski posao.